Oporuka je jedan od najvažnijih pravnih poslova koje osoba može napraviti – to je izraz vaše posljednje volje. No, da bi ona bila pravno valjana, mora biti sastavljena u skladu s Zakonom o nasljeđivanju i u propisanom obliku.
Ako razmišljate o sastavljanju oporuke, u nastavku donosimo pregled najčešćih vrsta, razlike među njima, te zašto je važno da vam pri tome pomogne odvjetnik koji se bavi nasljednim pravom.
Što je oporuka?
Oporuka je strogo osobni, strogo formalni i opozivi pravni posao. To znači da:
- je može sastaviti samo osoba kojoj zakon to dopušta (starija od 16 godina i sposobna za rasuđivanje),
- mora biti sastavljena u jednom od zakonom propisanih oblika,
- i može se opozvati u bilo kojem trenutku – također prema zakonskim pravilima.
Za valjanost oporuke, ključan je oblik u kojem je sastavljena. Nedostatak forme može dovesti do toga da se smatra da oporuka uopće nije sastavljena.
Vrste oporuka u hrvatskom pravu
1. Vlastoručna oporuka
Najjednostavniji i najčešći oblik. Oporuka mora biti u cijelosti napisana i potpisana vlastoručno – rukom oporučitelja.
Nije nužno, ali je preporučljivo navesti datum i mjesto sastavljanja.
Ako nije rukom pisana – npr. tiskana ili napisana na računalu – nije valjana!
2. Pisana oporuka pred svjedocima
Ovu oporuku može sastaviti bilo tko (može i odvjetnik), ali oporučitelj mora:
- pred dva svjedoka izjaviti da je to njegova oporuka,
- potpisati je pred njima,
- svjedoci se moraju potpisati na oporuku.
Ova forma je korisna kad oporučitelj ne želi sam pisati oporuku, ali je sposoban čitati i pisati.
Pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima i javne oporuke svjedoci mogu biti punoljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati.
Ne mogu biti svjedoci pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima ni javne oporuke, niti oporuku sastaviti po oporučiteljevu kazivanju u svojstvu ovlaštene osobe: oporučiteljevi
potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi predci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja, bračni drugovi svih tih osoba ni oporučiteljev bračni drug.
Ništave su oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri njezinu sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim predcima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba.
3. Javna oporuka
Oporučitelj oporuku izjavljuje pred sucem, javnim bilježnikom ili drugom ovlaštenom osobom.
Ova vrsta oporuke je obavezna ako oporučitelj ne zna čitati, ne zna pisati ili se ne može potpisati – ali je može koristiti i bilo tko drugi.
4. Oporuka u izvanrednim okolnostima
Koristi se u hitnim situacijama kada nije moguće sastaviti oporuku u redovitim oblicima – npr. tijekom rata, bolesti, prirodnih katastrofa.
Najčešće pogreške koje vode do ništetnosti oporuke
- Oporučitelj nije sposoban za rasuđivanje,
- Svjedoci su osobe koje ne smiju biti svjedoci,
- Oporuka nije sastavljena u zakonom propisanom obliku,
Što sve možete rasporediti oporukom?
- nasljednike – jednu ili više osoba, u cijelosti ili djelomično,
- ostavljanje konkretnih stvari i/ili oblika imovine– stan, automobil, novac i dr.,
Oporučitelj ima slobodu raspolaganja svojom imovinom, ali uz svijest o postojanju prava nužnih nasljednika. Oporuka je naizgled jednostavan pravni posao, no u biti se radi o strogo formalnom pravnom poslu. U osnovi to znači da oporuka treba ispunjavati niz zakonom propisanih pretpostavki i uvjeta kako bi bila pravno valjana i proizvodila u konačnici željeni učinak.