Trenutak sklapanja ugovora o javnoj nabavi i pravo na izmaklu korist

Trenutno pregledavate Trenutak sklapanja ugovora o javnoj nabavi i pravo na izmaklu korist

U ovom članku razmatramo jednu specifičnost vezanu na trenutak sklapanja ugovora o javnoj nabavi, te slijedom toga i pravo na naknadu štetu u obliku izmakle koristi.

U konkretnom sudskom sporu tužitelj (koji je prethodno imao ulogu ponuditelja u postupku javne nabave) je utužio u parničnom postupku pravo na izmaklu korist od tuženika (koji je imao ulogu naručitelja u prethodno provedenom postupku javne nabave).

Tužitelj je svoje pravo na izmaklu korist utemeljio na pravnom stavu da je ugovor o javnoj nabavi sklopljen, te da je tuženik trebao pozvati upravo tužitelja na izvođenje radova, a ne provesti novi postupak javne nabave i odabrati potpuno drugog izvođača radova. Dapače, tuženik je naknadnim postupanjem, odnosno dostavom obavijesti kojom navodi da zbog izostanka suglasnosti osnivača nije nastao ugovorni odnos između stranaka, zapravo jednostrano raskinuo ugovor, te stoga tužitelju pripada pravo na izmaklu korist.

Tužitelj je stava da izostanak suglasnosti nije relevantan jer ugovor o javnoj nabavi sukladno odredbi članka 307. st. 3. Zakona o javnoj nabavi (NN. br. 120/2016114/2022, dalje u tekstu: ZJN) nastaje izvršnošću odluke. Odredba članka 307. st.3. ZJN-a glasi kako slijedi, i to:

(3) Smatra se da je ugovor o javnoj nabavi ili okvirni sporazum sklopljen na dan izvršnosti odluke o odabiru, osim u slučaju iz stavaka 4. i 5. ovoga članka.

Tuženik je pak imao stav da zbog izostanka suglasnosti osnivača nije uopće došlo do sklapanja ugovora o javnoj nabavi, a sve temeljem odredbe članka 307.st.3. (prethodno citirano) i odredbe članka 307.st.4. ZJN-a koja glasi kako slijedi:

(4) Ako javni naručitelj za preuzimanje obveza mora imati suglasnost drugog tijela, smatra se da je ugovor o javnoj nabavi ili okvirni sporazum sklopljen na dan pribavljanja suglasnosti.

Naime, tuženiku je po Statutu koji je javno objavljen za sklapanje ugovora o javnoj nabavi bila potrebna suglasnost osnivača, a koja suglasnost je izostala.

Tuženik je u parnici pravilno ukazivao da je nebitna činjenica da u dokumentaciji za nadmetanje nije bila predviđena potreba pribavljanja suglasnosti osnivača za sklapanje ugovora, a sve iz razloga što je takva informacija bila javno dostupna u tekstu Statuta tuženika koji je javno objavljen na web stranicama tuženika.

Prvostupanjski sud je ocijenio ispravnim stav tuženika, te je naveo kako nije ni došlo do zasnivanja ugovornog odnosa pa tako nije moglo doći ni do raskida, naročito ne skrivljenog pa da bi onda za takav jednostrani skrivljeni raskid tuženik morao odgovarati tužitelju na ime naknade štete za izmaklu korist.

Prvostupanjski sud zauzima stav da je odredbom čl. 307. ZJN-a jasno propisano da se ugovor smatra sklopljenim izvršnošću odluke o odabiru, osim u dva slučaja iz st. 4. i 5. toga članka. Jedna od te dvije iznimke odnosi se na predmetni slučaj u kojem naručitelj za preuzimanje obveza mora imati suglasnost nekog drugog tijela – i tada se ugovor smatra sklopljenim na dan pribavljanja suglasnosti.

Drugostupanjski sud razmatrajući navode žalbe na presudu i odgovara na žalbu zaključuje da je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 307. st. 3. ZJN-a prema kojoj se smatra da je ugovor o javnoj nabavi ili okvirni sporazum sklopljen na dan izvršnosti odluke o odabiru, osim u slučaju iz st. 4. i 5. istoga članka. Stavkom 4. tog članka je određeno da ako javni naručitelj za preuzimanje obveza mora imati suglasnost drugog tijela, smatra se da je ugovor o javnoj nabavi ili okvirni sporazum sklopljen na dan pribavljanja suglasnosti.

Izostanak suglasnosti nije bio sporna činjenica u postupku.

Drugostupanjski sud potvrđuje i ispravan stav suda prvog stupnja u dijelu u kojem sud prvog stupnja zaključuje da je nebitno pozivanje tužitelja na činjenicu da u dokumentaciji za nadmetanje nije bila predviđena potreba pribavljanja suglasnosti osnivača, a sve iz razloga što je ta činjenica navedena u javnom objavljenom Statutu tuženika.

Kako je pravilno zaključeno da ugovorni odnos nije niti nastao, to nadalje nisu niti razmatrani navodi tužitelja o nezakonitom jednostranom raskidu ugovora o javnoj nabavi te posljedičnom tome niti navodi o pravu na naknadu štete zbog nezakonitog raskida.

Zaključno, nije ispravo tumačiti da je izostanak suglasnosti interno pitanje načina poslovanja naručitelja u postupku javne nabave. Izostanak suglasnosti u gore u tekstu opisanoj situaciji znači da nema ugovora, odnosno da ugovor uopće nije sklopljen.

Detaljni navodi ovog pravomoćno okončanog sudskog spora u korist tuženika sadržaji su u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-4218/2023-3 od dana 02.10.2024.g.