Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:
”1. Nalaže se tuženima … da predaju tužiteljici u suposjed nekretninu označenu kao xx upisana u xx, te joj omoguće neometano korištenje predmetne nekretnine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Naime, u predmetnom postupku kao sporno se pojavilo pitanje može li tužiteljica, inače zakonska nasljednica ostaviteljice, sa uspjehom zahtijevati predaju u suposjed nekretnine iz ostavine ostaviteljice, sa pravom da je nesmetano koristi ako je oporukom ostaviteljice isključena iz nasljedstva?
Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da je smrću ostaviteljice otvoreno njeno nasljedstvo u smislu odredbe čl. 122. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine”, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN), pa je odnos stranaka potrebno razriješiti primjenom odredbe čl. 141. ZN koji uređuje institut nasljedničke zajednice jer je predmet ovog postupka pravo na suposjed onog dijela nekretnina koje su predmet ostavinskog postupka i koje u posjedu drže tuženici.
Prema ocjeni vijeća, sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 122. ZN u vezi s čl. 141. ZN kad su prihvatili tužbeni zahtjev.
Prema odredbi čl. 122. ZN smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo, dok je čl. 141. st. 1. ZN propisano da do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Prema odredbi st. 2. istog članka, nakon što bude utvrđeno, koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do razvrgnuća sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.
Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se zakonski nasljednici nalaze u nasljedničkoj zajednici koja je jedan od oblika zajedničkog vlasništva.
Postojanje nasljedničke zajednice pretpostavlja to da nasljednici do diobe zajedničke stvari upravljaju i raspolažu nasljedstvom odnosno nasljedničkom zajednicom kao cjelinom zajednički, bez obzira na veličinu i vrijednost njihovih nasljednih dijelova.
Ovo stoga što se nasljednik postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, časom smrti umrle fizičke osobe.
Rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti odnosno utvrđuje se tko je postao njegov nasljednik i uz koje uvjete.
Stoga do utvrđenja tko je nasljednik ostavitelja i koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima.
Tužiteljica je kao kćerka pok. ostaviteljice pokrenula parnični postupak u kojem osporava valjanost oporuke i isključenje tužiteljice iz nasljedstva iz razloga nedostojnosti za nasljeđivanje. Parnični postupak je i nadalje u tijeku te nije pravomoćno utvrđeno je li tužiteljica nedostojna za nasljeđivanje.
Kraj takve činjenice da nije dakle pravomoćno utvrđeno je li tužiteljica kao nasljednica isključena iz nasljedstva, tužiteljica kao zakonska nasljednica ostaviteljice ima pravo, na temelju čl. 141. ZN u vezi s čl. 122. ZN, zahtijevati predaju u suposjed i neometano korištenje nekretnine koja je ostavinska imovina.
Predmetnu temu razmatrao je i o njoj odlučivao Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu koji se vodio pod posl.br. Rev-585/2024.