Ugovor o doživotnom uzdržavanju uređen je odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje u tekstu: ZOO), i to člancima 579. – 589.
Ugovorom o doživotnom uzdržavanju jedna ugovorna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje se doživotno uzdržavati drugu stranu ili neku treću osobu (primatelj doživotnog uzdržavanja), a druga strana izjavljuje da joj daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari ili prava odgođeno do smrti primatelja uzdržavanja.
Odredbom članka 583. ZOO-a uređen je raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, ugovor o doživotnom uzdržavanju može se raskinuti sporazumom i nakon trenutka početka ispunjavanja ugovora, te jednostrano u slučaju da davatelj i primatelj uzdržavanja prema ugovoru žive zajedno, a njihovi se odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, kao i u slučaju kada druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora.
Dakle, sukladno odredbi članka 583. stavak 3., svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
Kod jednostranog raskida ugovora, sud odlučuje o povratu vrijednosti uzdržavanja.
U nastavku donosimo pregled sudske odluke vezano za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjavanja obveza, i to odluke Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1284/2021-2 od dana 03.02.2022. godine.
Između stranaka predmetnog postupka sklopljen je ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 15.12.2016., a kojim se tuženik kao davatelj uzdržavanja obvezao tužitelju kao primatelju uzdržavanja doživotno ga uzdržavati na način da će se prema njemu „primjereno ponašati, osigurati mu dostatnu i zdravu prehranu primjerenu njegovoj životnoj dobi, pomagati mu u obradi vinograda, u slučaju bolesti pružati mu liječničku njegu i snositi troškove liječenja te ga odvoziti liječniku po potrebi, a da se toč. I. ugovora tužitelj obvezao ostaviti tuženiku nekretnine upisane u zk. ul. 184 k.o. P. i posjedovni list broj 618 k.o. P. i opremu potrebnu za obradu vinograda i preradu grožđa“.
Tužitelj kao primatelj uzdržavanja sudskim je putem zahtijevao raskid ugovora iz razloga što davatelj uzdržavanja ne ispunjava ugovorne obveze.
Prvostupanjski sud je saslušao stranke i svjedoke, te je utvrdio da tuženik nije ispunjavao obveze preuzete ugovorom o uzdržavanju. Naime, tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa nije osigurao tužitelju prehranu, nije mu pružao liječničku njegu niti snosio troškove liječenja,
nije mu pomagao u obradi njegovog dijela vinograda tijekom berbe, već je obrađivao isključivo svoj dio, nije kontaktirao tužitelja od berbe 2018. godine, te mu je prijetio zbog čega je intervenirala policija.
Prvostupanjski sud stoga je usvojio tužbeni zahtjev primatelja uzdržavanja.
Tuženik je podnio žalbu drugostupanjskom sudu, a kojom žalbom navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te navodi da ga je tužitelj onemogućavao u izvršavanju ugovornih obveza, odnosno da je tužitelj bez opravdanog razloga odbijao primitak ispunjenja.
Međutim, drugostupanjski je sud zaključio da niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je tužitelj sprječavao tuženika u ispunjavanju ugovornih obveza, te je potvrdio presudu prvostupanjskog suda kojom se predmetni ugovor raskida.